Lavazza

Miris Lavazza kave

Sjećam se kad sam prvi put popila Lavazza kavu. To je miris i okus koji ne možete zaboraviti. Još se živo sjećam bara u Trstu gdje je to i bilo. S mužem sam otišla u kupovinu jedno rano popodne jer smo imali i viška vremena i novaca, a oboje smo voljeli Trst.

Čim smo stigli u centar moj muž, koji je veliki ljubitelj kave, predložio mi je da krenemo od jedne fine kave onako s nogu. Naravno da sam odmah pristala. Mali bar je bio blizu velikog trga i iz daljine sam primijetila reklamu za Lavazza kavu koja je onako sramežljivo svijetlila u kasnim popodnevnim satima. Ulazna vrata su bila dvokrilna i širom otvorena, a zlatno žuta svijetlost se prolijevala po pločniku. Ušli smo u bar. Pod je bio nezaobilazan terazzo prošaran žutim kamenčićima, dok je ostali namještaj bio drveni, ali onaj ton starog drva, ne pretjerano tamnog. Nekoliko barskih stolica je bilo razbacano svugdje uokolo. Sjedećih mjesta nije ni bilo jer je prostor zapravo bio vrlo malen. Zlatni mesing je naglašavao konture šanka, a nasmiješeni konobar u čisto bijeloj košulji nas je već iz daljine opazio da smo se namjerili upravo k njemu. Dolazimo do šanka i moj muž onako važno kaže mali espreso, a mene barmen pogleda onako kao da se znamo već stotinu godina i pita jesam li za isto.

Kimam glavom. Za pola minute stižu dvije krasne šalice Lavazza kave samo za nas. Besprijekorno servirane s malim smeđim šećerom i još manjom žličicom. Ajme kakav miris kave! Gotovo za ne vjerovati!

Ova šalica Lavazza kave me totalno obuzela. Na tren sam u mašti bila na nekoj visoravni, ni sama ne znam gdje je bilo to, no opojan i intenzivan miris me totalno obuzeo.  Zar takve čini ima Lavazza kava zapitah samu sebe. Bože kako do sad nisam probala ovu kavu…