Moje grudi čitav život su neke male i nikad nisam bila previše sretna s njima, a posebice s bradavicama koje nikad nisu bile onako ispupčene kako vidite na slikama žena čije grudi su idealne. No to me nikad nije previše zamaralo – dok nisam rodila svog sina.

Moje grudi nikako nisu htjele surađivati što se tiče dojenja, a ja sam silno htjela dojiti. Najveći su problem bile bradavice jer nisu bile izražene kako treba i beba nije mogla zahvatiti grudi s ravnim bradavicama ustima na pravi način.

Od jedne mame sam još tijekom trudnoće čula da postoje leptirići za grudi koji se stave na bradavice da beba može lakše uhvatiti ustima i da se napravi vakum za sisanje. Rekla sam – idem probati.

Moja je beba bacila jedan pogled na moju lažnu bradavicu, uhvatila se i počela dojiti kao da to nije ništa strašno. Moja doula i savjetnica za dojenje rekli su mi da ih ne koristim. Rekli su da se beba neće učinkovito hraniti niti naučiti kako pravilno sisati. Ignorirala sam ih i nisam ih ponovno pozvala u posjet. Komad plastike upravo je spasio dojenje.

Dojenje još uvijek nije bilo savršeno, ali bilo je podnošljivo i mojoj je bebi narastao okrugli trbuh i valjkaste noge. Mogla sam izaći iz kuće bez niza naprava. Napokon su moje grudi služile svrsi i dojenje je bilo kako treba – a moja beba lijepo sita. Sada imam prekrasnog, bucmastog 14-mjesečnog dječaka. On i dalje voli dojenje, a napokon i ja.

Ono što sam naučila je sljedeće: dojenje je najgore i najbolje, kako za koje grudi i koju mamu. To je važno vrijeme povezivanja, odlično je za vaše zdravlje i za bebino zdravlje i iskreno, nikad nisam mislila da ću ovo reći, ali nevjerojatna je stvar ako možete to učiniti uspješnim. Ali ako ne možete, i to je u redu. Prokleto je teško i svatko tko osuđuje ženu jer to ne čini nema pojma koliko dojenje može biti teško. Ako ovo čitanje daje nadu bilo kojoj novopečenoj majci u njezinom najmračnijem trenutku, onda sam sretna.…